Pokrov

“Sagradio sam ovo pri­mi­tiv­no vrhun­sko obitavalište
za svo­je pri­mi­tiv­no nevr­hun­sko tije­lo u poku­ša­ju da se zapitam
što sam ja izvan obli­čja svo­ga tije­la, pogle­da nekog drugog?
uze­ti komad ove zem­lje pod svo­ju odjeću,
zadr­ža­ti ga za intim­nost pre­ma vlas­ti­tim uvjetima.”

10 04 — 24 04 2025

U svib­nju 2020. godi­ne, u loc­k­downu, gra­dim Pokrov: koc­ku 2 x 2 metra, u kojoj mogu hoda­ti, nose­ći je kao odje­ću i pokret­no sklo­ni­šte. Nosim je uli­ca­ma i okol­nim kra­jo­li­kom svog rod­nog gra­da (Iževsk, Udmurtija, Rusija). Posjećujući mjes­ta koja čuva­ju uspo­me­ne iz mog dje­tinj­stva, skri­ven sam od oko­li­ne i pogle­da kako bih raz­miš­ljao o svom tre­nut­nom iden­ti­te­tu i pri­pad­nos­ti ovoj zem­lji u intim­nom dodi­ru s nje­zi­nim tlom. Početak rata u Ukrajini sru­šio je moje ide­je o povrat­ku, ide­je o tome da tamo živim, radim i volim. Od tada sam znao da mi je sud­bi­na pos­ta­ti europ­ski nomad. Pokrov je pobje­gao iz zem­lje podri­je­tla; ovo je poglav­lje snim­lje­no u Sakartvelu (Gruziji) bli­zu ruske gra­ni­ce. Što zna­či “pri­pa­da­ti” sada i ovdje, ako si pri­sil­no rase­ljen ratom te isto­vre­me­no nosi­telj kul­tu­re i jezi­ka biv­ših kolo­ni­za­to­ra i tre­nut­nih oku­pa­to­ra zemlje?

Događaj je orga­ni­zi­ran kao pred­pro­gram fes­ti­va­la Improspekcije, u surad­nji s gale­ri­jom Novo i udru­gom Metamedij. Improspekcije su ini­ci­ja­ti­va pokre­nu­ta 2007. s ciljem razvo­ja i afir­ma­ci­je impro­vi­za­tor­ske sce­ne u Hrvatskoj te pro­mi­ca­nje među­na­rod­ne i među­dis­ci­pli­nar­ne surad­nje na podru­čju impro­vi­za­ci­je kao izved­be­ne umjet­nos­ti. Projekt se odvi­ja kroz jav­ne izved­be, radi­oni­ce, istra­ži­vač­ke pro­gra­me i otvo­re­ne disku­si­je tije­kom čita­ve godi­ne s impro­vi­za­cij­skim fes­ti­va­lom kao sre­diš­njim događajem.

a: Nazar Rakhmanov

Nazar Rakhmanov je tatar­sko-ruski kore­ograf sa sje­di­štem u Amsterdamu. Diplomirao je na odsje­ku Komparativnih reli­gij­skih stu­di­ja na Moskovskom sve­uči­li­štu. Osim toga, diplo­mi­rao je na SNDO‑u (School for New Dance Development) u Amsterdamu. Njegov rad istra­žu­je sje­ci­šte pokre­ta, teh­no­lo­gi­je i nevid­lji­vih pri­sut­nos­ti, pomi­ču­ći gra­ni­ce nači­na na koji pozor­ni­ca može ugos­ti­ti dru­gost i ne-ljud­sko. S poza­di­nom u buto­hu i fizič­kom kaza­li­štu, istra­žu­je kako ples može otkri­ti ne samo tje­les­nost ljud­skog tije­la, već i nje­go­vu pove­za­nost s dru­gim vrsta­ma, enti­te­ti­ma i sila­ma. Izvođačko tije­lo vidi kao are­nu u kojoj se raz­li­či­te sile sukob­lja­va­ju i pro­ži­ma­ju, pro­pi­tu­ju­ći vid­lji­vo i nevidljivo.Rakhmanov je eks­pe­ri­men­ti­rao s izved­ba­ma u pot­pu­nom mra­ku, posre­do­va­ni­ma vide­oka­me­ra­ma, a nje­gov rad čes­to uklju­ču­je ekra­ne, infra­cr­ve­ne snim­ke i kore­ograf­ske teh­ni­ke za utje­lov­lje­nje dru­gih enti­te­ta. Njegov diplom­ski rad Pokrov spo­jio je osob­ne i geograf­ske izvo­re kroz tro­ka­nal­nu vide­oins­ta­la­ci­ju. Inspiriran puto­va­nji­ma po Indoneziji, u svo­ju je prak­su inte­gri­rao ele­men­te Jaranan trans ple­so­va. U radu Yurodifice istra­ži­vao je poli­tič­ke i osob­ne dimen­zi­je rata i egzi­la kroz fik­ci­ona­li­zi­ra­ni moku­men­tar­ni for­mat. Njegov se umjet­nič­ki izraz razvio od intros­pek­tiv­nog foku­sa na vlas­ti­to tije­lo i povi­jest, do šireg anga­žma­na s dru­gim tije­li­ma i kolek­tiv­nim nara­ti­vi­ma, obli­ku­ju­ći jedins­tven kore­ograf­ski jezik tran­sfor­ma­ci­je i hibridnosti.