20. Godišnja izložba učenika Škole primjenjenih umjetnosti i dizajna — Pula

Uvijek je iza­zov zabi­lje­ži­ti dio vre­me­na rije­či­ma koje bi tre­ba­le ne samo pojas­ni­ti sadaš­nji tre­nu­tak i biti bli­ske sadaš­njem čita­te­lju, nego ima­ti istu sna­gu čita­te­lju u nekom dru­gom dobu. Tako i naši uče­nič­ki rado­vi bilje­že tre­nut­ke pros­to­ra i vre­me­na u kojem su nas­ta­li žele­ći da ih se vidi i procjenjuje.

Nastava je pro­ces kre­ta­nja, mije­ne, vođen čvr­stom struk­tu­rom koja joj daje potreb­nu sta­bil­nost. Protok vre­me­na za pouča­va­te­lje i uče­ni­ke nije isti. Pred nama su dje­ca koja sta­sa­ju u mla­de lju­de tije­kom četi­ri godi­ne obra­zo­va­nja. Mi zajed­no saz­ri­je­va­mo, u tom pro­ce­su skup­lja­ju­ći saz­na­nja i iskus­tva una­p­rje­đu­je­mo i obli­ku­je­mo iz godi­ne u godi­nu ono što jest Škola pri­mi­je­nje­nih umjet­nos­ti i dizaj­na — Pula. Tijekom vre­me­na u tome nam se pri­dru­žu­ju novi nas­tav­ni­ci koji svo­jom mla­de­nač­kom ener­gi­jom upot­pu­nju­ju cje­li­nu i siner­gi­jom mije­nja­mo kon­cep­te, pris­tu­pe i nado­gra­đu­je­mo pro­ces nas­ta­ve kako bi ostao vitalan.

U pos­ljed­njih neko­li­ko godi­na svje­do­ci smo neza­mis­li­vih moguć­nos­ti teh­no­lo­gi­je u obli­ko­va­nju vizu­al­nih sadr­ža­ja. Usuđujem se napi­sa­ti da me nije strah i ne mis­lim da je „sve goto­vo“ jer zna­nje i pro­miš­lja­nje je uvi­jek nuž­no za stva­ra­nje. Moramo pri­hva­ti­ti kao nas­tav­ni­ci, uče­ni­ci, dizaj­ne­ri i umjet­ni­ci da je dile­tan­ti­zam uvi­jek bio pri­su­tan bez obzi­ra na teh­no­lo­gi­ju vre­me­na u kojem živi­mo. Naš je zada­tak i cilj uče­ni­ci­ma pre­ni­je­ti pos­tu­la­te likov­nog pro­miš­lja­nja i dati im ala­te da mogu suve­re­no vla­da­ti svo­jim zna­njem i poka­za­ti da zna­lac rje­ša­va zada­tak tamo gdje nez­na­li­ca zastane.

Davor Kliman